mudri svijet ---olga santo-koruga, novska
|
Plakalo je pile malo,
pače je u vodu palo.
A joj mene, što će bit,
pače će se utopit!
I dok sretno pliva pače,
pile oko bare skače.
I doziva na sav glas,
tražeći za pače spas.
Kad se pače umorilo,
iz bare se izveralo.
Pružilo je pile krilo,
prijatelja zagrlilo.
Dušom djetinjom
oči moje
gledaju svijet.
Obzor je pun
boja i oblika -
prelijepih slika.
Čak i panjevi stari
oblikuju skulpture.
Bože!
„ Gle! Majka s djetetom
u naručju! “
Vrisak se ote.
Vide li to i drugi?
Iz panja mladica niče.
Divota!
Nema smrti!
Život se nastavlja
kao iz priče – priča nova.
Slika se kistom
preslikava.
Evo pjesme i stihova!
Djetinjom dušom
oči moje gledaju
svijet…
Makar i na životnoj
Golgoti visjela
kao Krist razapet.
Pohrlili modri vali
meni u susret;
preko stijena i grebena
meni u susret.
Prepoznali ženu s Drave.
Pohitrili modri vali
da me pozdrave.
Preko stijena i grebena
da me pozdrave.
A zatim se razigrali,
uspinjali,
zabavljali
i pjevali, i pjevali
do u noć.
Slušali ih
tamarini
i agave,
ružmarini…
Kad su zvijezde
zablistale,
utihnuli modri vali.
U uvali zaspali.
Vukovar nisu stoljeća,
Duga tisućljeća su okolica i grad Vukovar.
Na razmeđu istoka i zapada.
Sa zapada ga grade, od istoka strada.
Jedni ga s ljubavlju podižu,
Drugi bahato ruše.
Jedni ga ljube i vole,
Drugi ga robe i pale.
Svojom posljednjom Kalvarijom, mučeništva,
Postao je vrelištem savjesti čovječanstva.
Postao je ono što i je razrušeni grad,
Svega svijeta žalost i jad.
Krajolikom dominira vječan, moćan Dunav starac,
U koji utiču kao more i luka,
Brza Drava i nabujala Vuka.
Uspomenu nosi, svaki Vukovarac.
Vučedol je izletište kraj grada,
Kupalište usred vinograda.
Dunav blistav, drevan plav, pun ribe, somova i šarana.
Tu je nepregledna ada pješčana.
U blizini je nalazište u Vučedolu.
Iz zemlje i tame izronila je crna golubica.
Vrijedna posuda u obliku ptica.
Bogata raskošnih šara, dekoracije u stilu.
Pribinina utvrda i trgovište,
Blizu je Dunava i Vukinog utočišta.
Pismo vjera i grobovi,
Prve crkve, njezini tragovi.
Ceste koje su vezale, spajale,
Sjever s jugom, te od istoka do zapada.
Strane su zemlje privlačile,
Bogatstvo okolice i Vukovara grada.
Veliki procvat cijelog kraja i Vukovar bogati,
U osvajanje navale Avari i Rimljani i Kelti.
Svaka je vojska rušila i palila,
Tako se je utvrda Vukovo gradila i učvrstila.
Vukovo se spominje u vijeku srednjem,
Obnovljene su ceste, veze s Bizantom i Bagdadskim kalifom
Sa Mađarima Arpadovićima blizu,
Sa Kijevskom Rusijom, Ukrajinom u nizu.
U srednjem vijeku i njegovom tijeku,
Tu se u VII vijeku Hrvati dosele,
S misionarima Metodom i Konstantinom nasele.
Kultura, pismo, kršćanstvo u njegovu su jeku.
Vukovska se županija spominje u 1220. godini,
U darovnici Andrije drugog, gradu bogatu.
Slobodni kraljevski grad Vukovar u stilu romantičnom, u procvatu
Darovnica je Kolomana hercega u 1231.godini.
Dvije su bijele kule na grbu grada Vukovara milu,
Na crvenom polju, spaja ih gotički luk.
Na štitu lav, drži ga ženski lik,
U tome Vukovu gradi se u romantičkom stilu.
Kralj Andrija II daje pravo, svih građana
Ribarenja na Dunavu i Vuki, te da biraju suca.
Ne smije se nikoga odvesti okovana ili svezana
Iz njegova mjesta, bez osude suca.
CASTRUM WOLCO, grad tvrđava Vuk, vuci
Podižu Hrvati i Arpadovići (Andrija)
Kažu pisani izvori i vrela,
To je međaš katolička Europa cijela.
U XV. Stoljeću gospodari su Nikola i Lovro, Iločki grofovi.
Grad Vukovar je slobodan, zaštićen kraljevom darovnicom.
Nad njim se uzdiže crkva i stari tornjevi.
Najstariji franjevački samostan u Vukovaru završen je sa 1349. godinom.
1526. godina. Najezda Turaka donijela je propast najgoru,
Hrvatskoj i okolici cijeloj, gradu Vukovaru.
Na čelu najezde dva tri dana prije,
Dolaze martolozi i akindžije iz Srbije. (Palikuće koji narod rastjeruju.)
Za turskog paljenja grada i zuluma.
U Vukovaru naroda, građana nema.
Osim bijede koja s vojskom spava.
I crkve na kojoj sat otkucava.
Nakon 161 godine turskog zuluma i nazadovanja, povratnici.
Povratak stanovnika i oslobođenje Slavonije.
1687. odlaze Turci i njihovi martolozi i akindžije.
1698. godine svi su stanovnici seljaci i katolici.
Počelo je doba obnove,
Dolazak obitelji grofova Eltz.
To obilježi doba Marija Terezija, carica.
Sade se šume, vrtovi, vinogradi i njive.
U XVIII. stoljeću u Vukovu se štuje,
Imaju škole i studij filozofije.
Sukladno europskom stilu XIX. stoljeća časti,
Franjevci su učitelji, ali i svjetovnjaci, Hrvati.
1727.godine uselili su franjevci u samostan novi.
Crkva se gradi iznad vjekovnog grada.
Tada se crkva sv. Filipa i Jakoba obnovi,
1754. tijelo sv.Bone dovezu iz Rima, (vječnog) grada.
Godine 1848. vrhunac slavlja bio je svecu,
Kad je 19.srpnja ban Jelačić u posjeti,
Gradu Vukovaru na putu za Srijemsku Mitrovicu;
Kod opsade grada Srbi 1991. sv. Bonu spale u ludosti.
Europski barokni Vukovar grad,
1909. godine dobio je rasvjetu od električne struje.
Osvijetljen žaruljama elektrike kroz grad,
Kroz grad, ulice, prolaze, parkove i do gimnazije.
Dunavom 1831.godine plove brodovi i pristaju na rijeci,
Nit' ti Dunav silu gubi, kao more svijetu reci.
Vidjeti se mogao i parobrod od Pešte za Zemun, pun naroda,
Plovi se i Dravom i Vukom, kad je visoka voda.
Vukovar je slijedio sve europske stilove,
Historicizam, secesiju i klasicizam.
Agresor je '91. godine u napadu upotrijebio tenkove i topove,
Sve moderne vrste i historicizam.
(Oružje je nabavio s istoka i sa zapada.)
1860. godine osnovana je škola glazbena,
Glazba i pjevanje u društvu se njeguje.
Tiskaju se knjige i novine.
U Beču na sajmovima proslavila su se vina.
Radom je počela 1891. godine gimnazija nova,
Zajedno s crkvom 1991. od Srba je srušena.
U Europi su poznati Nonijus i Lipicanci,
To su konji iz staja grofa Eltza miljenici.
1946. godine Vukovarci osnivaju gradski muzej,
Zbirku dr.Antuna Bauera darovao je sam autor.
Nobelovcu Lavoslavu Ružički spomen muzej,
Galerija umjetnosti ima 1647 djela likovne baštine,
XIX. i XX. stoljeća autori.
Teče Dunav, okolo ravnica,
U njoj sela kao divna pozornica.
Kiljeri, trijemovi, ambari,
Ljetne kuhinje, krušne peći, bunari.
Miriše kruh, lepinja i pogača.
Od brašna se bijeli snašina pregača.
Srušene kuće i Vukovar 1991. cio.
Morate ga iznova graditi, Glavaševića Siniše, zadnji glas je bio.
Kruh i vino, vinova loza i pšenica Vukovar hrani
S Vukovarom je cijela Europa i Hrvatska, on se brani.
Tri mjeseca u opsadi i okruženju,
Odolijevali su branitelji Vukovarci Hrvati žestokom napadanju.
1991.godine na predaju prisiljen;
Vukovar je u opsadi porušen.
Toliko se ljudi predalo, toliko ubijeno,
Toliko ranjenih iz bolnice izvedeno.
Za rušenja Vukovara i okolice 1991. od Srba
Nijedna crkva nije ostala čitava.
Svaka je srušena iz topova,
Minirana ili je podmetnuta bomba.
Dođite ljudi i djeco, Europa cijela,
Vidite groblja, križeve i veliku spomen ploču.
Kako izgledaju naša i vaša djela,
Kako se rat zaustavlja, u boli i u plaču.
2002. Vukovar je ponovno oživio,
Obnovljena je crkva i gimnazija,
Stanovi za sve u Vukovaru
Da žive u miru i dogovoru.
Vukovar ne smije biti jad,
Zaboravljeni i porušeni grad.
On se obnavlja i gradi,
U njemu se proizvodi i radi.
Mladi i stari vraćaju se domu, kući,
Sa svih strana svijeta, povratnici kući.
Iz hrvatskih gradova i sela,
Vukovar se diže iz pepela.
Vratili su dušu Vukovaru (povratnici)
Korijeni su svoje učinili
Nanovo su Vukovar oživili
Vratili su se svom Vukovaru.
Sunce zimi, iza Kapele kad zarudi,
iz sna Opatija se budi.
Sva je suncem okupana,
a gosti dolaze sa svih strana.
Šeću uz more, od hotela do luke,
opatijskom šetnicom, u tišini bez buke.
Od Opatije do Ičića, Ike i divnog Lovrana
i tako šeću gosti svakog dana.
Kad sunce za Učku zalazi,
hladovina u Opatiju dolazi.
Učka Opatiju od hladnoće čuva,
kad vjetar puše i bura gruva.
Sunce kad za Učku zađe,
blijedi mjesec se pokaže.
Mjesec na otok Krk gleda,
do brda Osora mu se ići ne da.
Mjesec je došao do Platka,
dalje ne može od mraka.
Žutim svjetlom on je zasjao,
iznad Opatije je zastao.
Mladima po noći mjesec svijetli,
da uživaju u svojoj noćnoj šetnji.
A stari ljudi mjesecu se dive,
dok od sunca danju, u hladovini žive.
Ako se jugo i valovi pokrenu,
svi od vjetra u kuće pobjegnu.
Valovi u obalu udaraju,
pjene se i u vodoskok pretvaraju.
U Opatiji more k'o zrcalo svjetluca,
noću i danju, od mjeseca i sunca.
Kad mjesec nestane, more svjetluca i dalje,
sjaji se od rasvjete, grada Rijeke i Opatije.
Opatija ima toplu i lijepu zimu,
blagu sunčanu klimu.
More grije, a toplo sunce sije,
gosti i domaći šeću uz more na milje.
Pogled preko mora, do Rijeke i Sušaka,
sve do brda Velike Kapele seže.
Pogledom otoke Krk
i Cres veže.
Kad snijeg na Risnjaku i Platku zabijeli,
Skijaše iz Rijeke i Opatije razveseli.
Zimski je zrak u Opatiji kao nad Platkom,
gosti se i zimi griju na suncu žarkom.
Gledati zimu, a bit kao u ljetu,
to nema nigdje na svijetu.
Zato je sunčana Opatija
poznata u Hrvatskoj i u svijetu.
Čisto more kao dragulj blista,
čuvajmo ga od nemarnih ljudi i takvih turista.
Čuvajmo to naše blago.
To Jadransko nam more drago.
Za Božić i u Novoj godini
mnogi su hoteli otvoreni.
Opatija blista u nadi i sreći,
dolazak gostiju sve je veći.
Zimi sunce iznad Opatije,
čini se da jače grije,
ako i vjetar puše,
mnogo hlanije nije.
Žuti grmovi u Opatiji
prvi procvjetaju.
Kamelije se zimi jave,
procvatu, crvene, bijele i plave.
Gosti i domaći uspomenu nose na valu,
na obali u hotelu Kristalu.
Za poklade bio je veliki maskirani bal,
u lijepoj dvorani hotela Imperijal.
Svi se sjećaju festivala Opatije,
u hotelu Kvarner, preko televizije.
Sad je ples maškara,
u dvorani obnovljenog Ambasadora.
O Marijo lijep si cvijet,
Tebe štuje cijeli svijet.
Marijo, Zvijezdo Mora,
Opatijska Djevo zagovora.
Pričaj mi o Hrvatskoj, pričaj djede,
da mi drage uspomene, posve ne izblijede!
Možda je sudbina tako htjela,
da napustimo, sniježna polja bijela.
Sada u Hrvatskoj već pšenica klasa,
a vrhove planina sunce obasja.
A da vidiš tek Jadransko more,
što se skriva iza Velebita gore,
A otoke i otočiće male,
i valove što udaraju u žale.
Galeb kada se vine u visine i raširi krila,
Kao da klikće, ovo je moja domovina mila.
To je za mene najljepša zemlja svijeta,
kao ruža u rano ljeto, kad procvjeta.
O Bože pomozi, da svi ljudi budu braća,
oslobodi nas od pošasti, tuge i rata.
Blagoslovi ovaj cijeli svijet,
i ne zaboravi Hrvatsku, moj najdraži cvijet.
Tako, dijete moje drago,
ne zaboravi nikad to hrvatsko blago.
Ne zaboravi nikad te snježne naše gore,
to naše divno Hrvatsko more.
Kakva magla, gusta, uz moju rijeku,
a njezine vode nesmetano dalje teku.
Nad njom su se nadvile neke tamne sjene
jer magla pokriva sve obale njene.
Ja se plašim tih utvara njezinih,
i mostova u magli zaspalih, snenih.
Kao da više ničega nema – nema,
samo rijeka i ja i neka tamna sjena.
A mjesec kroz maglu proviruje,
i njegova zraka rijeku dodiruje.
Šapće mi: Ne boj se, te utvare njene,
to je samo magla i u noći sjene.
Znaš li koliko je sjena niz rijeku prošlo?
Od Turaka i poslije što je sve došlo?
Prošle su sve te tamne sjene,
a obale su za uvijek ostale njene.
U daljini čuje se šum broda,
i otkucaj uzdrhtalog srca moga.
Sjećanje na minule dane,
i na mlade neizlječive rane.
Magla je sve veća na rijeci mojoj,
grad je utonuo u noći svojoj.
Sve je tako tiho, kao da ničega nema,
samo na rijeci miće se neka sjena.
Pokraj rijeke grad u magli sniva,
kao da ga čuva neka dobra vila.
A sutra, ujutro u zoru novu,
sunce će rastjerati utvare i maglu ovu.
